Zgužvao je papir i bacio ga kroz prozor. Mrzeo je izdavače i zadate teme, ali od nečega se moralo živeti. Dugo je buljio u papir, zatim zapisao:
„Marija, otkada sam Vas zavoleo definicija mog mentalnog zdravlja je teško – teško: ili pomislim na Vas pa mi je teško, ili mi je teško pa pomislim na Vas. Glava mi je u torbi, ruke u džepovima, čir u stomaku, voda u kolenima, jedna noga u grobu. Pa dobro, gde sam tu ja? Svečano izjavljujem: Kada se budem osvedočio da imate prijatelja, doći ću kod Vas u kancelariju i izvršiti samoubistvo službenim oružjem. Ako promašim, a ne pogodim Vas, pokušajte da me ne prezrete.“
Učinkom šake papir je promenio oblik, pa se izletevši kroz prozor prepustio gravitaciji. Levica je podupirala čelo, desnica potražila olovku:
„Život bez Vas nije život. Ako sledimo tu logiku još se nisam rodio a već želim da umrem. Marija, Vi ste za mene prst sudbine. Onaj kaži-prst u oko. No-no prst što povlači oroz, gura sa simsa, proziva. Svojih ću deset sastaviti u molitvu – za više sam slab.“
Ne mogu pisati patetične svinjarije makar nikada ništa ne objavio – promumla bacajući patetiku u mrak. Legao je pored žene u krevet i prošaputao u sneno uvo:
– Draga, volim te.
Na spratu niže, izvesna Marija L., sedela je na terasi sa hrpom papira u krilu i užarenog pogleda čekala sledeću papirnu pahuljicu
‘Patetiku’ sam nalazila i ranije na nekim drugim sajtovima, uvrštenu u izbor najboljih kratkih priča, a imam i knjigu u kojoj je odštampana. Prema tome, bespotrebno je hvaliti napisano.
Kada sam priču prvi put čitala, priznajem, saosećala sam malčice sa M.L.
Sad već ne. Doživljavam sve na drugi način. Ne zameram više ’Ironiju’ na takvom obrtu radnje.
Lik iz priče nije znao gde papirne pahulje sleću, pa ne snosi odgovornost za neku namernu igru tuđim osećanjima, a M.L. je dobijala upravo ono što joj je u datom trenutku bilo nužno. Valjda…
Volim da navraćam u tvoj Blog. Lepši je dan onda.
Ti si, draga moja, pažljivi pratioc. Sajtovi i knjiga su bili van moje kontrole. Stvar pojedinaca kojima se priča svidela, ne smatram njihovo mišljenje važnijim od tvoga. Ja pišem samo sa neskromnom namerom da nekome mogu ulepšati dan. Srećom, ponekad se to i dogodi, to je moja najveća satisfakcija. Želim ti puno lepih dana.
Ovo zaista moze ulepsati dan, iako je pateticno. 🙂
tačno ću joj biti cimerka;)
meni preostaje jedino ovo 😀
Pa da 🙂
Obožavam ovu priču!
Čast joj je što ima takvog obožavaoca 🙂
🙂
Opasne su te papirne pahuljice 😀
Vrele, mogu da opeku 🙂