Otvorila je vrata, upalila svetlo i skidajući bundu rekla:
– Eto, ovde živim.
– Prijatno je – rekao je.
– Uđi, ne moraš se izuvati.
– Nikada se ne izuvam ako ne idem do kraja…
– Jesi li za piće?
– Može. Imaš pozamašnu biblioteku. Da li si čitala onu crnu knjigu, treću u nizu na najvišoj polici?- reče uranjajući u fotelju.
– Nisam. Dobila sam je nedavno za rođendan. Zašto?
– Ja sam je napisao.
– Zaista? Ti si pisac? O čemu se radi?
– Uglavnom o stvarima koje će mi se desiti. Ovu situaciju sam obradio na 74. strani u „Nedovršenoj priči“.

Ustala je, uzela knjigu, pronašla priču i počela da čita:
„Otvorila je vrata, upalila svetlo i skidajući bundu rekla:
-Eto, ovde živim.
– Prijatno je – rekao je.
– Uđi, ne moraš se izuvati.
– Nikada se ne izuvam ako ne idem do kraja…
– Jesi li za piće?
– Može. Imaš pozamašnu biblioteku. Da li si čitala onu crnu knjigu, treću u nizu na najvišoj polici?- reče uranjajući u fotelju.
– Nisam. Dobila sam je nedavno za rođendan. Zašto?
– Ja sam je napisao.
– Zaista? Ti si pisac? O čemu se radi?
– Uglavnom o stvarima koje će mi se desiti. Ovu situaciju sam obradio na 74. strani u „Nedovršenoj priči“.

Ustala je, uzela knjigu, pronašla priču i počela da čita.“

Ustao je i uzeo joj knjigu iz ruke.
– Ako nastaviš da čitaš izmenićeš smisao našeg poznanstva.
– Ali šta će se dalje dešavati?
– Već se dešava, ponašaj se prirodno, pročitaćeš kad odem.
– Molim te da ideš odmah, strašno sam radoznala.
– Kako hoćeš – reče i izađe.
Knjiga joj je ispala iz ruke i pala na pod otvorena na 74. strani. Pogledala je poslednju rečenicu – pisalo je upravo to.

74