Socijalni darvinizam je sposobnost da se živi na teret  drugog jer se nema od čega drugog

JA

                                                                                                                                                                                           

 

 Sedelo nekoliko dokonih, pa kako nije imalo pametnija posla, razmišljalo i o stvarima koje ih se ne tiču.  Neko se seti komšije koga dugo nisu videli. Odoše do njegovog stana i ne nađoše ga.

(U predstojećim redovima tekst koji će biti u zagradama mudro će biti prećutan u razgovorima)

Neko se seti firme u kojoj je radio – tamo im rekoše da je pre nekoliko godina dobio otkaz kao tehnološki višak (nije se prilagodio uslovima tržišta, nije pristajao na stručno robovsko usavršavanje, a partijski bio neopredeljen – čak gadljiv).

Pozvaše sina i bivšu suprugu. Oni ga godinama nisu videli (nekako se nivo njegovog  ekonomskog propadanja podudarao sa stepenom njihovog  prezrenjem nestalog).

Rodbina, deo koji je uspeo da se doseti o kome se govori, takođe nije već dugo ništa znao o njemu (uvek je bio na svoju ruku i nije bio na ponos plemenitoj lozi…)

Par prijatelja nije ništa znalo o njemu već duže vreme (još od kad je počeo da traži dugove od njih).

I tako, proglasiše ga nestalim i svi počeše da ga traže, od najbližih koji ništa ne znaše o njemu do onih koji ga nisu ni poznavali.

Šta je toliko interesantno u fenomenu nestajanja pa te odjednom traže svi kojima više ne trebaš samo zato što te  nema? Šta će s tobom ako te nađu? Od čega ćeš živeti, kako i s kim, ko će te voleti, trpeti, bar primećivati..? Sve to ne znaju i ne tiče ih se. Znaju samo da hoće da budeš tu kad im zatrebaš, ili kad  se u dokolici sete tvog jadnog postojanja.

 

                        E-PITAH

(Živeo sam od danas do sutra, a za vas umro juče)

 

Šta vas briga gde i šta ću?

Gde hoću i’ću, kad mi se stane – staću

Kad mi se sedne – sešću

Kad mi se smuči  i legne – Lešću*

+++++++++++++++++++++

*Beogradsko groblje (za neobaveštene)