Toliko sam ostao bez i-čega da ni senki ne verujem da je moja, ona je samo tamna strana vidljivih aktivnosti, mračna imitacija mog kretanja kroz izgubljenu SVETloost. Kad presuši njen izvor sve postane senka. Ostanu samo zvuci sKidanja svega sa sebe i leđanje kreveta do kRaja kidanja svega u sebi.
San:
odUSTAo sam iz posteljice, izašao krvav i sluzav iz materice i krenuo bes-pućem put koje-čega… Koje-kome? tRagom sever-njače, ili i-stoka? Na za-pad, ravni čar plan i nama, ili tugojugom?
Svejedno, sve jedno, sve je dno… Sve su to etape utapanja. Jer:
Zjapila je pra-šuma moga uma. Sit svega uŠlog kRoza usko grlo (a i šire), krčio sam je krčanjem creva, se-kao kore-nje po-gledom, sLedio šum na srcu, ne mirio se og(o)avnim miris-ima…
Ko razume taj ume, ko ne, veruje u i-ko-ne. A ko se budi vidi:
Plafon šaran grafikom za-pu(š)tenosti: ispucan živinskim kandžama i nedepiliranim ćoškovima zaraslim u pau(k)činu. Ta mi asocijacija rađa uz-buđenje u pre-po-nama… Neke misli ob-na-žene, razne-žene… Samo ne-zaraŽene…
Stresam sa sebe tragove strasti kao kuče rosu i grlim ti u susret mislima.
Strahujemo ušima od muka, očima od beSvetlosti, kožom od nedodira, sobom od drugih…
Tako ti strahuješ od mene kao od guštera jer te je guja u-Jela.
Strahnem se i ja:
Zaslepio me sjaj iz tvojih očiju kao kad sam pokušao da zaVarim život po svim popucalim šavovima. Pre-plašenom su iskre grom, varnice požar, a kapi pop-lava, strah me da bi me tvoja strast mogla zgromiti i spaliti, a suza potopiti.
Ova ljubav samu sebe inKriminiše provaLom nežnosti, naPadom stRasti, kRađom ljubavi…
Tražim u bučju harmoniju. Ne znam kud ću se odVesti – puteva je tušta i t(a)ma, a izlaza ni-gde nema.
Od-usta-ti, ili u usta ti do (p)raznih usta-nova?
Znam da znaš: svi ti hvale oko, a ciljaju pravo u r(d)upe. Ja sam sklon da dubim suštinu u-mes(t)o forme (da nije tako ovo što pišem bi je imalo). Volim samo što jesi, svaki drugi razlog bio bi lošiji.
Pišem, a ne vidim kraj i sMisao. Živim kako pišem.
Moj je život poezija nedostojna tebe: sve u svemu, ništa ni u čemu.
Ja sam opako naopak: kao kap koja ide u, a ne iz česme…
Baš me briga ko te kara , ja ti pišem pesme.
UH!
…
Gagili 🙂
Isuse! Rasturio si me prvim pasusom….nisam ni mislila da možeš i dalje..i završni udarac na kraju..
I sad mislim da li da ostavim ovaj blesavi komentar koji na sve liči sem na ono što sam stvarno osećala…snagu, prazninu, bol …
jbga..
Dobro je da jesi, dobrodošao mi je, Tanjuška 🙂
Neka te je prodrmala, kao strujni udar 😀 Ako je, i treba 🙂
Ko zna zašto je to..?
Oslobodi se straha..tuge..ako možeš…drži se..
Dragi Bane, ne znam pametniji komentar da ostavim..opraštaš mi, zar ne? Tu sam..eto da znaš..
Znam i ne boj se – ne bojim se 🙂
A što se praštanja tiče – oprostio bih i da imam šta.
Ušao sam da vidim da li si ispoštovao Elvisa. Jesi. Po komentarima vidim da nije za čitanje bez šlema.
Ko ne ispoštuje Elvisa plati na Kurtovića ćupriji. Sklon sam ispoštovavanju, pa tako tretiram i tvoj mazohizam da me pratiš – pleni i dira, onako ljudski…
Bolje maz nego sad.
Играш се речим? Не. Ти плешеш са њима. И тај плес је БРУКА!
Ово је један од оних текстова које можеш прочитати на више различитих начина, наизглед ће сваки пут бити другачији, али му је суштина иста.
Написах ја овде свашта, а нисам рекла ништа. Јер остављаш без речи.
Rekla si i više nego što misliš – rekla si šta osećaš i to te čini idealnim saigračem 🙂
Jedan od „žešćih“ postova u blogosveri…
U tvom prepoznatiljovom, a posebnom stilu pisanja & igre rečima.
Vrlo efektan post, s odličnim izborom pesme. Šta reći…
Bravo! 🙂
Hvala, W. Znaš već da mi je tvoj utisak od posebne težine 🙂
Pročitao & preslušao opet.
Svaka čast! 🙂
Hvala & opet 🙂
sviđa mi se, jako
Drago mi je.
A ja nemam šta pametno reći….
Ovo pišem, tek da znaš da sam pročitao i prećutao.
Drži se.
Volim što si ipak rekao to što si prećutao 🙂
Dr(u)žimo se.
Уопште узевши, најлепша уметничка дела су инспирисана мотивом који си одстиховао.
Ја кажем да овај пост читам по трећи пут од синоћ тражећи било шта чиме бих га упоредио са нечим иоле познатим. И не успева ми!!!
Довољно за изузетно.
Поздрав велики, друже!
Čast mi je što se vraćaš i što ti se dopada. Pozdrav, druže moj dragi.
Tu sam (i kad se ne javljam), pijem fortrans ( i padam u trans), čitam te i …ma prijaš (čak i uz fortrans, a od toga ti većeg komplimenta nema), a nju ko kara 😀
Pa di si Nale Moja? Znači pasujem uz pražnjenje creva ko guza na nošu 🙂
Hehehe 🙂 Baš tako Bane Moj 😀 Eto ti inspiracije za novi post 🙂 (ja sam (is)prazna 😀 )
Ajoooojjjj- isčitavam sve o Fortransu, na Gooogle, da znam svaki detalj, otac ga danas pije. I naletim na tebe. Sad se bojim i firižider da otvorim.
e Ironije, dobro je da si se vec izmislio, inace bi falio 🙂
Kad sam se već toliko trudio da se izmislim bilo bi dobro i da nekom ne-dosta-nem 🙂
A ti kao ne znaš da nedostaneš… ponekad?
Nisam znao, ali i ponekad je nešto 🙂
Elvise, crni, Elvise…. i tebe mi preokrenu. Sjajno.