Izlazak sunca se protegao do u noć i tako je prošao još jedan dan.
Dan je bio paklen. Noge su mi klecale od dugog puta preko sedam mora i sedam (još) gora.
Bio sam umoran, znojio se pod oklopom, mač i štit su postajali sve teži mojim obamrlim rukama.
Sit od svih bajkovitih čuda bio sam gladan svog srećnog kraja.
Onda je dečak najzad okrenuo stranicu, a Zmaj i ja prekinusmo borbu i odosmo na pivo.
Šta je još sve moglo da stane u njega vidite iz pOgleda jednog homotekstualca.
Što me više budete upoznavali sve ćete me se više sećati iz perioda dok me niste poznavali.
Pišeš li – moj(a) si, čitaš li – tvoj sam, nađemo li se – naši smo. U to ime – živeli 🙂
Kontakt mejl: konfuzijexl@gmail.com
Bane… zajeban si igrač :))
Kažem ti ja 🙂 🙂
@ Labileta, dodjog do istog zakljucka sa godinu dana razlike :lol:. Ipak sam oblajhana i kratke pameti, a to do sad ne shvatih :roll:. Pa … kako sam i mogla… 😆
Ušla sam u ovaj blog i osećam se kao da iz njega ne mogu da izađem, jedno vuče drugo, samo ću još ovo da pročitam, pa još ovo… Toliko nabijene originalnosti na jednom mestu i tolika lakoća. Imam utisak kao da ti to tako jednostavno prostreš pred nas. Sjajno! Sjajno! Sjajno!
Nije lako, ali je lepo kad imaš takve čitaoce. Hvala, Tanja, od srca.
Де малко помери ту десну ногу да превагне срце 😉
Klatim se, Tanja 🙂
Мораш мало и да навијаш 🙂
Много ми се свиђа твој нови граватар 🙂
Drago mi je 🙂
Meni kad bane onda nikad nije Bane. 😀
Evo sad i tebi da Bane 🙂
Ne vredi, opet nije Bane. Kaže da je Brana. 😦
A Bane nek’ ide u banovinu. 😀
Ili da piše o snovima.
Živeli! 🙂
Čin-čin 🙂