Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji,
neko ko nije niko,
neko ko pali insens,
zatim čisti svakodnevnu pozornicu
(ali ne veruje u rituale),
neko ko udiše vazduh i zatim ga
drži u plućima… u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Međutim,
treba mi neko ko sriče azbuku…
neko neporušen godinama,
neko izbrušenog stila, koketno biće
sa svilenim maramama,
neko odeven u crno a lagodan
u svojoj koži,
neko ko voli da putuje sam po svetu,
u stvari…
NIKO MI NE TREBA
Treba mi neko ko voli decu
(ali nije pedofil),
neko ko pravi umetnost,
ali za nju – nema uvek
vremena…
neko ko se budi posle podne i pali džoint,
ko roni na dubinu od 1 000 metara
i tu ajkuli glanca zube,
ali ko ni mrava zgazio ne bi,
treba mi neko ko poznaje bolnice,
ko pravi stolice, ko tuca anđele,
ko sa đavolom tikve sadi, u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Treba mi neko ko je pročitao
aleksandrijsku biblioteku,
spasio je od požara
i instalirao u svoj kompjuterski program,
neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru,
Tunisu, u Aino plemenu
u Japanu, u Beogradu u Teheranu U Njujorku
u Rimu u Kazablanki,
neko od svetle misli i sjajna oka,
neko ko počinje pokret u istoriji
ili ga završava, u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Treba mi neko nežan kao meko
praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
ko me pred zoru sastavlja
i rastavlja kao sat,
neko ko hoda kao mačka i otvara
žute zenice u ponoć,
neko ko ne kaže ništa
čak ko ne postoji, u stvari i zaista,
NIKO MI NE TREBA
Treba mi kamikaza uzdignutih krila,
neko ko poklanja cvet,
ko ne mrzi svet
i ko se smeje smrti u lice…
Neko ko plače usred autobusa…
na sredini koncerta
na polovini razgovora i dok seče luk,
Treba mi neko koga nisam srela,
zavela, ponela, omela, obezglavila,
navela, zanela, ranila…
Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Treba mi neko ko pravi muziku,
ko pravi sranja, ko donosi odluke,
neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci,
ko čisti slivnik, spava na kiši,
ko glanca kavez u zoološkom vrtu,
neko ko guta asid, predaje etiku,
pegla veš, razmišlja o sutonu,
pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade,
neko ko je završio sa meditacijom
i izašao iz neuroze,
neko iz pećine, iz loše porodice,
neki prosjak koji voli da se smeje,
princ koji krade vazduh iz nozdrve,
orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose,
knjige iz biblioteke,
ko snima film o beskrajnim oblacima
i napuklim ogledalima, ikona mudrosti
i ludosti, znanja i neznanja,
u stvari
NE TREBA MI NIKO
kome mnogo trebam…
Treba mi neko ko čisti cipele,
seče nokte, slaže posuđe,
posmatra planete, voli nauku,
ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude,
ko nema kičmu ali ima auru na mestu
gde hoda uspravno… u stvari,
NE TREBA MI NIKO
Treba mi neko ko razmišlja u bojama,
ko oseća prstima i ko sanja budan,
treba mi neko vešt,
a nesiguran poput akrobate,
učitelj džiu-džica na električnoj stolici
punoj vate,
magnetna plazma u bolnici,
krvno zrnce u plaštu sena,
perverzna princeza na zrnu graška,
ulični diler sa dosta praška,
pustinjski vetar bez jednog daška,
u stvari… u stvari,
NIKO MI NE TREBA…
niko baš toliko, toliko
toliko
kao
Ti…
ČINI MI SE
Nina Živančević je pesnik, performans-izvođač, kritičar i profesor i živi i radi u Francuskoj. Od svoje 25 godine izvodi poetske performanse u Njujorku, sa umetnicima kao što su Bob Holman, Karen Finli i Etil Ajkelberger. Prisutna je na scenama pozorišta La Mama, Living Teatar (čiji je bila član) i mnogobrojnih klubova i umetničkih centara širom Evrope i Amerike. Predaje avangardno pozorište i performans na univerzitetima la Sorbonne i Paris 8 u Parizu.
Uh Ironije, gde me nađe…
Imam, (pa ima već 20-ak god.) jednu njenu zbirku pesama u „Nolitivom“ izdanju koja je imala vrlo veliki uticaj na mene jer sam u to vreme probao sa pisanjem poezije…
Mislim, šta reći? Hvala ti.
Pozdrav! 🙂
Eto, nađosmo se i kod Nine na kok-telu 🙂
Na istoj polici su:
Jelena Lengold, Marija Šimoković, Judita Šalgo…
„Чиста песма“, Марија Шимоковић…
Car si! 🙂
Treba mi neko.u stvari, ne treba mi niko….večita dilema srca..i ova pesma koja objašnjava mnogo toga. Odlično je…
Da, treba nam sve u nekom, sve il niko…
Bez uvrede,ali se meni ipak više svidjaju Tvoja dela,oprosti na iskrenosti
Ako je iskreno, mnogo mi je drago i malo neprijatno. U svakom slučaju – hvala puno, upravo radim na nečem svojem, nadam se da te neću demantovati 🙂
Увек нешто научим…
Одличан избор!
(Не) ЧИНИ МИ СЕ!
Поздрав друже.
Hvala, druže, puno pozdrava.
Ova ista ja 😀
Tačno sam znao 🙂
Divim se dobrim delima,zaista i najčešće ne volim da ostavljam komentar,što bi reko Salvador Dali :“umetnost je tu da se gleda a ne da se o njoj govori“,u ovom slučaju čita(m)…
Uvek mi se čini da tražim malo, al’ biće da sam prezahtevna…sad vidim da nisam jedina 😀
Svaka čast za izbor pesme 🙂
Hvala, Tanja.
😉
Kratak spisak, moj je duži. 😀
Ko bi s tobom izašao na kraj? 🙂
Auh, brate, istrese me iz cokoladnog fila ovom pesmom…
Taj fil će gledaš 🙂
Dusu da mi uzme dok citam… takva je to poezija …
Drago mi je da vam se sviđa.
Reblogged this on Slučajni bloger and commented:
Odusevljena , zatecena mozda prepoznala delice sebe …ne znam sta mislite vi ?/ Nina Živančević je pesnik, performans-izvođač, kritičar i profesor i živi i radi u Francuskoj/
Reblogged this on mankatvito.