Pokušavao sam da napravim skicu za priče, znate već moje ludorije sa reč-ima, ali nisam mako dalje od dva naslova: 1.DECI-DIRANI PEDOFIL , 2. ŠINTER (i) TABA-KERA – i ni makac dalje…
Nervozno sam sklopio beležnicu u krilo i vratio se u stvarnost. Sedeo sam u metrou i čekao voz. Na drugom sedištu od mene sedeo je tip i grickao napolitanke koje su stajale na sedištu između nas. Setio sam se da i ja imam kutiju napolitanki u rancu, a setio sam se i jedne priče koja je neverovatno podsećala na ovu situaciju.
Glavni lik je isto ovako sedeo u nekoj čekaonici zadubljen u čitanje knjige i grickao napolitanke koje su bile na susednom sedištu. Slučajno je krajičkom oka primetio da tip pored sedišta sa keksom uzima štanglicu iz kutije. Pogledao je začuđeno, a onaj se ljubazno osmehnuo mirno grickajući. Začudio se i prećutao drskost, ali kad se sledeći put mašio za keks isto je učinio i onaj. Jedva se uzdržao , međutim stranac nije odustajao, kad god bi naš junak uzimao štanglicu i onaj je, a ovaj se uzdržavao da vidi gde je kraj tom bezobrazluku. Na kraju, kad je ostala poslednja štanglica, uljez je prepolovio, jednu polovinu stavio u usta, a drugu vratio u kutiju, zatim klimnuo glavom, osmehnuo se i otišao. Zatečen i paralisan, bez reakcije posmatrao kako gad mirno odlazi. Međutim, dok je besno vraćao knjigu u torbu video je u njoj svoje neotvorene napolitanke. Osetio je strašan stid kad je shvatio da je u stvari on onako rasejan uzimao čovekov keks uz najcrnje misli i kletve, a onaj ga je sa njim nesebično delio uz osmeh, sve do poslednjeg zalogaja.
Pade mi na um da se našalim i iskušam čoveka. Kad je uzimao napolitanku i ja posegnuh za jednom gledajući ga. I gle čuda: samo se nasmejao. Mora da i on zna priču pa prihvata igru – pomislih. I tako: on jednu, jednu ja, osmehujući se jedan drugom. Kad stigosmo do poslednje očekivao sam da je prepolovi , pa da prasnemo u smeh i ćaskajući načnemo moju kutiju. Posle kraće pauze on je uze, stavi celu u usta i bez reči i pogleda ustade i ode. Očigledno nije znao za priču, ali je bio spreman da deli sa neznancem i pritom nije insistirao na zahvalnosti, verovatno je zato naglo otišao da me toga poštedi. Ipak ima dobrih, velikodušnih ljudi spremnih da daju drugima – razmišljao sam razneženo i ta me je zabluda držala u ekstazi sve dok nisam vraćajući svesku u ranac video da tamo nema mojih napolitanki – upravo sam ih podelio sa skotom.
Hahahahaha….superrrrr….a najviše mi se dopada duhovitost kojom poentiraš, tako da sam se dugo i iskreno smejala. Hvala, za taj osmeh tokom ovog dana koji mi je bio tmuran i spolja i iznutra.
Hvala tebi, tvoj osmeh je i moj. Ponoviću se – pišem sa neskromnom namerom da bih nekome mogao ulepšati dan 🙂
Onda si ovim tekstom već postigao cilj.
Hahahahhhh kako je ljubazan što je otišao ranije pa da te ne „primorava“ na zahvaljivanje…baš si me razveselio 🙂
E, taj će osmeh da razbuca kijamet nad Somborom 🙂
😉 pasamo da znaš….više ne pada 😉
Jesam ti rekao? 🙂
Ima ovde još osmeha 🙂
Na moju sreću 🙂
I moju 🙂
Složiću se sa ovim – “Hahahahaha….superrrrr….a najviše mi se dopada duhovitost kojom poentiraš“…
I ovim… “Hahahahhhh kako je ljubazan što je otišao ranije pa da te ne “primorava” na zahvaljivanje…baš si me razveselio “
I ovim… “Ima ovde još osmeha“
…
I dodaću… Sjajno!!!
Hvala u ime svih citiranih, a najpre u moje 🙂
Dobri su ti i oni zasad neupotrebljeni naslovi 🙂
Upotrebiće se, ako Bog da i luda mi gLava 🙂
Čekam i grickam napolitanke 🙂
Pozdravljam futuRistu u tebi 🙂
Hahahaahhahaha Joj što me nasmeja 😀 Hvala ti! 🙂
Aha, haha, dolija, noćna ‘tico 🙂
Свиђа ми се… Перфектно описана дволичност размишљања код људи… (ја не бих била ја кад не бих запажала ствари које остали вероватно случајно прећуте 😉 )
Znamo se, Suzo 🙂
Odlicna pricica, zagrejala me je na ovaj dan 🙂
I mene su tvoje pismo i opklada 🙂
Složiću se sa ovim – ”Hahahahaha….superrrrr….a najviše mi se dopada duhovitost kojom poentiraš”…
I ovim… ”Hahahahhhh kako je ljubazan što je otišao ranije pa da te ne “primorava” na zahvaljivanje…baš si me razveselio ”
I ovim… ”Ima ovde još osmeha”
…
I dodaću… Sjajno!!!
i ja! i ja!
i meni se isto ovoliko svidja!!!
😀 😀 😀
‘Nikada neću govoriti o postignutom cilju, već o zadovoljstvu njegovog postizanja.’ 🙂
Svoje napolitanke ne delim ni sa kim, što je sigurno, sigurno 😀 Najgora sam od sve dece 😉
Ali deliš tuđe sa sobom 🙂
Ne, samo ako se pređu te me ponude 😀
Imam u vidu, hahaha