„Boj se ovna, boj se govna, pa kad ćeš živjeti“

I. Andrić

 

Mnogi, pa i većina onih koji aktivno učestvuju na raznim sajtovima i društvenim mrežama, izražavaju skepsu prema ovom vidu komunikacije. Kao: tu  vrvi od izopačenosti, zla, falsifikuju se identiteti, krije se iza ‘nevidljivosti’ itd. Nije li to zamena teza? Niko nije postao manijak, ubica, ili prevarant otkrićem interneta. Živeo je pored nas, bio ‘dobar komšija’, a sad će preko nekog sajta da nas navuče na zlo. Redovno pozajmljivao od vas I uredno vraćao, a ojadio vas skidajući sa vašeg računa preko kompjutera. Išao sa vama na Adu, nezainteresovano vas gledao u kostimu, a u povratku kući, u liftu vas kamerom slikao ispod suknjice, pratio vas u shopping, slikao kroz zastor kabine i kačio slike na sajtove raznih voajera. Nije vas silovao u ulazu, nego čeka da vas namami preko nekog tamo ‘upoznavanja’ i  tek onda to uradi. Fotografisao krišom vašu decu i stavljao slike na sajtove pedofila, a u reali ih prevodio preko ulice i darivao čokoladicama.  Jedno vreme sam slikao starije ljude jer me fasciniraju tragovi koje život ostavlja na vidljivim delovima našeg bića, posle sam te slike pobrisao da me neka net policija ne uhiti kao Dedofila.

Nismo li to ipak mi, ljudi koji se susreću i u životu, koji se ne libe laganja i ‘u oči’?  Internet je samo mimikrija realnosti,  njena posledica.  Na kraju, svako zlo koje se ovde začne kao ideja materijalizuje se i kulminira tek u stVarnom svetu. Jedan sudija mi je rekao da nigde nije video više stranaca nego prilikom brakorazvodnih parnica, da se često pitao kako su takve različitosti prebrodile i jedan zajednički dan.
Nije li naš subjektivizam samo dobio materijalni pojavni oblik u virtualizmu? Razmislite o tome,  molim vas,  pre nego što odapnete prema nekom, otrovnu, virtualnu  Zenonovu strelu koja po definiciji večito ostaje u vazduhu.

Dok budete mislili o tome ja vas vrebam kamerom, erekcijom I prljavom maštom.

VAŠ OBOŽAVALAC