– Kako ti vidiš stvari? – pitam ga u svom stilu: ozbiljno, ali sa obaveznom dozom benigne ironije.
– Znaš kako? Zažmuri i zamisli ono što te čini tužnim, nesrećnim…
Sklapam oči i vidim nju.
– Šta osećaš? – pita.
– Neopisivi bol – kažem.
Dobro. Izađi iz tog raspoloženja, zažmuri i zamisli nešto što bi te moglo učiniti najsrećnijim.
Sklapam oči i vidim nju.
– Šta sad osećaš – pita.
– Sada neopisivu radost – kažem.
– To je poenta. Ti kad pogledaš u mene, osetiš sažaljenje zbog onog što vidiš. Ja osećam sažaljenje prema tebi zbog onog što čujem i osetim. Tebi sve zavisi od pogleda na stvar, ja tih problema nemam, stvari osećam kakve suštinski jesu. Na tebe utiču stvari spolja, ja iz sebe pokušavam da utičem na stvari spolja. Ja ću znati kad ovo bude proradilo, ti ćeš se uveriti tek kad budeš video sliku na ekranu. Ti ćeš verovati slici, a ja ću čuti laž kojom ti zavode sliku…
Tako ja vidim stvari – reče slepi čovek popravljajući mi televizor.
„Moje oči bez mene lepšu zoru vide“
Branko Miljković
začepi mi uši da te bolje vidim….
Misliš da je to put do istine? 🙂
verujem da jedan od puteva jeste… bar za nas koji bolje vidimo, nego što čujemo 🙂
A da probamo da iznivelišemo čula ticala i gledala..? 🙂
vredi pokušati, ali nivelaciju prati kalkulacija, a kad se dođe do matematike istina se iskazuje brojkama, a onda se uvek pitam koliko je to (od) istine… i zato gledam, gledam dok mogu i koliko mogu, jer oko mi manje zavodljivo od uha. 🙂
E. onda je moja sreća što ove reči gledaš, a ne slušaš 🙂
Božanstveno! Mudrice 🙂
Eh, kad mi to kaže neko iz čijih se slika sluti lepota oka, onda je to to 🙂
Pile pilence…. kisić! :-*
„Samo srcem čovek može videti istinu, bitno je očima nevidljivo.” Mali Princ 🙂
„Не лудујте, Турци Лијевњани!
Кад не казах та те хитре ноге,
Које-но су коњма утјецале,
И не казах за јуначке руке,
Које-но су копља преламале
И на голе сабље ударале,
– Ја не казах за лажљиве очи,
Које су ме на зло наводиле,
Гледајући с највише планине,
Гледајући доље на друмове,
Куд пролазе Турци и трговци.“
STARI VUJADIN
Док је „ШКОЛСКА“ до спознаје водила кроз шок, ова је фино навигована до епилога. И, као што је знано, зла коб Јозефа К. није у трагичном епилогу, већ у ПРОЦЕСУ кроз који је прошао. Елем, овај „процес“ није трагичан, напротив, али је биће смештено у њему.
ПС. Да не залазим у психотерапијске аспекте приче, које зацело има.
Поздрав.
Eto šta je nepogrešivo oko stručnjaka 🙂
Hvala, druže moj i iskren pozdrav.
Како је ово добро. Одлично!
Да се замислиш колико пута си поверовао ономе што си видео, а ниси послушао оно што си осетио…
Ili omirisao, dodirnuo… Dodir prilično podcenjujemo, a on je naša interakcija sa okolinom, preko njega doživljavamo neposredno i prijatnost i bol.
Skoro sam gledao film koji kroz šalu lepo ide kroz ovu temu, preporučujem za zabavu i razmišljanje:
http://bazafilmova.net/film/shallow-hal
Sjajno napisano, a završetak, Miljkovićev stih … upotpunjuje misao u celinu, koju ipak niko od nas neće moći da sledi …
Teško je (i nepreporučljivo) slediti Branka.
Hvala, Bane
Bane 🙂
Ne postoji apsolutna istina,a to oslobadja mucnih pokusaja da se ona spozna kao takva….
Tekst kao i svi koje si IsPisao, navodi na razmisljanje, stvara slike koje nude saznanja….Neprocenjivo….
Volim tvoje misli…)))
Postoji traganje za istinom kroz sčike koje nude saznanja.
I ja volim one svoje misli koje vole ljudi koje volim 🙂
Mnogo je ovde Ljubavi, moram da odletim ili necu moci da opravdam svoju „veshtichanstvenost“ ))))). Rastopicu se hihihi….
nema sta da se doda. Tacka. Ostalo osetis iz procitanog, pa i komentar :).
Ne zameri, losa sam sa hvalospevom, to mi onako dodje , ne znam mozda suvisno, ( bas sam neki baksuz), necu ni sad da dodam hvale a i sam znas kako su dobri ovakvi postovi, sta tu sad ja kao robin treba da hvalim :).
Zar ti izgledam kao neko žedan hvalospeva? Meni je lepo kad te vidim ovde i bez reči 😉
trep, trep i meni je drago kad ugledam zuta slova.
A ja se čudio gde si bila dok ih nisam žutio 🙂
u solarnom plesusu i elementu vatra, pa sad gledaj. 🙂
Koji si ti genijalac! 🙂
Sad bih ti rekao – preteruješ i hvala ti na tome – ali plašim se da se i ti ne naljutiš 🙂
Više nego odlično…poučno..pisano verovatno u jednom dahu..i Miljković na kraju..jedno ogromno BRAVO!
Joj, Radice, nije u jednom – nadahtah se prilično dok sam zaokružio u celinu.
Hbala ti, drago biće 🙂
Delovalo mi je tako..jer ti čarobno barataš rečima..čitam po drugi put i opet u „vazduhu“ osećam tugu. Hvala i tebi što nam nesebično daruješ poučne i odlično napisane priče 🙂
Kad isključimo ono što nam um vara i s razumom se druži, dopuštamo sebi da čujemo glas suštine. Divan post.
Eh, da, to je lako reći kao i recimo: kad rešimo sve probleme nećemo ih imati – ali teško da ćemo ikad…
Ne vredi nam ni sto čula, ako nam Merkur nije u pravom znaku i na pravi način aspektovan 😀 Ahahaha, šalim se, ali opet tu se negde krije istina. Čula su samo plus ako razmišljamo na pravi način.
Jesu ako…, ali najčešće ih koristimo kao minus 🙂