Već ti se tek drugi put obraćam istim povodom i sve što bih mogao da kažem rekao sam nebrojeno puta i još nebrojenije prećutao. Rečeno znaš napamet, prećutano nasrce.
Zamislio sam da to bude dar za onaj dan, ali nije kad je namereno, već kad je svršeno, a najvažnije je ipak da stigne kom je suđeno. Neka ovo bude dan za dar. Znam da ćeš ti bar da razumeš ovaj dar-mar.
Ranije sam bacao koncepte kroz prozor (https://ironijexl.wordpress.com/2012/02/24/ljubavna-prica-o-patetici/), od pre neki dan dobio sam novu komšinicu koja kaže da moje đubre pada na njenu terasu. Uz izvinjenje, poklonio sam joj ukorićenu kopiju svojih rukopisa s posvetom: ‘Niklo iz đubreta’.
Zato se sad gušim u gužvi propalih pokušaja da ti kažem nešto za šta su mi reči tesne, zaglavljuju se u uskom grlu… Igraću ulogu propalog pesnika, nije me sram, i to sam ponekad.
Ko si ti da remetiš red dzertera sreće, dobrovoljca ne-sreće? – eno ga ispod televizora.
Ko si ti da me zadužiš za ceo život, a pojaviš se tek sad, sud-bino preostalih dana? – balansira na rubu zvučnika i na rubu kiča.
Ko si ti da moj zamišljeni ideal srušiš svojom savršenom jednostavnošću. Da otvaraš oči slepom putniku u tramvaju nezvanih želja – mislim da je uletelo u kuglu lustera.
Ko si ti da te imajući nemam i nemajući imam, više nego svi koji su zajedno u svemu, osim jedno za drugo – zacvili mi pod stopalom kao zgaženo kuče.
I tako sedim zgužvan od zgužvanih pokušaja i dlanovima sviram škrgutavi bluz od papira
Znam da ćeš ti bar da razumeš ovaj dar-mar.
Rečeno već znaš napamet, prećutano nasrce.
Ma koliko gužvao, ostaje ‘volim te’ i uvek je drugo- jačije.
I da: ne “želim da se smejem tvojim očima…”
Želim da se smejem S tvojim očima pred san dok nestaje dan
Neće biti dobro ako ti dođem glave 😀
Fali ti jedno ‘ti’ između ‘neće’ i ‘biti’ 🙂
šašavo je i slatko : )
Isto kao ja 🙂
Блиставе барокне антиномије „згужване“ у поетику… којој капу скидам.
Поздрав, друже.
Prijatelju moj, jako me raduješ svojim istančanim osećajem i uvek pravim komentarom.
Hvala ti puno na tome, moje poštovanje.
Остај здраво…
Ovo je post o kom si mi juče pisao – da si ga otpisao? Ili je ovo ipak nešto drugo?
Da, to je to, samo sam dao sebi još dan fore za gužvanje i premišljanje 🙂
Pokušavam da dokučim zašto je ovaj post toliko osetljiv, pa si oklevao, gužvao i premišljao. Bilo je već sličnih tekstova na tvom blogu, čini mi se.
Bilo je, možda sam ovaj sLičnije proživeo…
U stvari… Zavidim ti na tom osećanju koje opisuješ…
Opisujem što proživljavam – lako doživljavam, teško preživljavam…
U stvari….našao si me u „onim“ danima, kojih je previše u poslednje vreme.
Kakav komentar ostaviti?
Najradije bih i ovaj lap-top bacio na gomilu već zgužvanih.
Zato ja koristim prvo papir – jeftiniji je i mekši 🙂
Ne daj se, znanče 🙂
Ма колико гужвао остаје ВОЛИМ ТЕ!
Знаш, некад је тешко преживети, али је осећај који прати тај пут сјајан и вреди сваког кидања и гужвања…
И на све – Октобар!
Nekad je bilo teško pre živeti, a sad preživeti… Kako god teško je, ali je bar uzaludno 🙂
Šalim se, vredi, svakako.
A Oktobar, pa kud bih ja bez njega, iz njega sam i došao 🙂
Знаш,
сад сам се сетила једне старе песме.
Група Розе Позе (због песама „Дај гол“, „Новине за седење“, „Ја сам са стајања“ и сличних обично их везују за навијаче, али су имали и неке нежне песмице 😉 ) на првом албуму и касети (јасно ти је колико давно је то било) имали су песму „Пре и после ње“ која ми је засвирала у глави кад сам поново прочитала ову причу…
Песма иде ‘вако:
Пре и после ње, тако ја рачунам године
зато што све за мене све
почиње, почиње од ње!
(да, знам, опет ја причу у коментару, али ти ме волиш ‘вак’у 😉 :-* )
Ko te ne bi vol’o kad i pucaš i na severu stojiš, a znaš i zvezde da brojiš.
Ja te volem svakak’u, pogotovo ‘vaku 🙂
Сад идем да се стидим ♥
A ja ostajem da se ponosim sejom ♥
:-* ♥
Колико то ВОЛИМ ТЕ, заиста вреди када је тешко и када сивило следи?
Vredi, Radice. Kad ti je dato onda je ružičasto, kad se otme usiviš ga. VOLIM TE je postojano, mi ga farbamo zanosom i opijenošću , ili glupošću i sujetom…
Zašto bi sivilo, samo zato što nije po našoj volji? Onda to nije ljubav, već srušena konstrukcija, a mi razmažena derišta besna što im se srušila kula od karata…
Naravno, lako je pričati, ipak smo ljudi, slabi…
Meni se jednostavno – sviđa. Ako je ona pored tebe, onda – blago njoj. To je LjubavXXXXL 🙂
„Oni koji se vole samo kad su zajedno ne prave pitanje s kim su“.
Hvala ti i za ovo!
Otkud ti k’o sudbina…
Prvi red čitanja, izuzetan niz asocijacija na neko vreme prve mladosti. Ovih dana bi Milan Mladenović napunio 55 godina. I čitavo veče razmišljam o jednoj priči koja mi se kotrlja kroz misli… kad na kraju tvoje Oktobar i Tanja J. jedna od bitnih karika u EKV priči.
Drugo, ona ne može da se prepozna samo ako ne čita, a ako čita, onda je sigurno pored tebe i sjaj u njenim očima, Bože, kako je opisuješ i kakve joj divne priče posvećuješ, prosto kao da je vidim pred sobom. Možda ne izgleda onako kako je ja zamišljam, ali to i nije bitno. Važno je da su ljubavne opet na tvom blogu… 🙂
A otkud ti ko vidovnjakinja?
Razmišljao sam o Milanu, on bi, a ja ću napuniti malo manje ovih dana 🙂
Mali je svet naših asocijacija i prepletenih misli.
O ovom drugom ću bolje u sledećoj priči za koju si direktno ti ‘kriva’ ovim ohrabrenjem 🙂
🙂 Sad sam je pročitala i ostavio si me bez reči. Skroz. Vaga, znači u horoskopu? 🙂 Onda nam Venera, koja jedina vlada u dva znaka… valjda sređuje sve ove veze, preko veze. 🙂
Dupla vaga, Meri 🙂
Hvala ti puno na sebi i nadam se da ćeš moći da spavaš i bez reči 🙂
🙂 Ja sam Bik i Lav 🙂 hedonistička Venera i sve ostalo. Da me sadu čuju astrolozi, dobila bih po prstima na tastaTURi, ali ostaće ovo ušuškano ovde. Hoću, spavaću, noću reči slažu kockice u mojoj glavi. Zato me pogodila ona predivna Tanjina priča o snovima.
Ja svoje odsanjam, objasnim u snu i ujutru samo izađu neke reči, priče, a san pobegne. Hvala sebi na tebi… Ide to tako preko veze 🙂 Krenulo razdoblje Vage, već slutim nove ljubavne… Iskreno, moj duboki naklon tvojoj magiji s rečima…
E ja ću sad u inat Massimu da stavim Lutera: http://www.youtube.com/watch?v=-Er74vU2I9c
E nek si, Minice, hvala ti 🙂
Ma stvarno….ko je Ona da iz tebe izvlaci ove emocije i tera te da ih ispisujes perom Zar-ptice koja je neunistiva..?
Ko si ti da me teras da se osmehujem tvojim recima cak i kada su naizgled tuzne?)))
Mir kojim si obavijen miluje duse koje ovo citaju…Ne divim ti se, jer to je tako hladno..Volim tvoje price, stihove, reci koje iznedris i stvaras nove, jos nePostojece..)))
E sad’ odoh da preletim nebo i ugasim zvezde da ne sijaju tako jako, jer vreme je za snove )))
Laka ti noc pesnice )))
Nisam bio tu, ali sad znam šta sam sinoć sanjao kad su zgasle zvezde i zašto mi je bila laka noć.
Hvala ti na tome, Veco… Da, dolazim, svakako 🙂
Ne zahvaljuj…to je tako i drugacije biti ne moze )))