Već ti se tek drugi put obraćam istim povodom i sve što bih mogao da kažem rekao sam nebrojeno puta i još nebrojenije  prećutao. Rečeno znaš napamet, prećutano  nasrce.

Zamislio sam da to bude dar za onaj dan, ali nije kad je namereno, već kad je svršeno, a najvažnije je ipak da stigne kom je suđeno. Neka ovo bude  dan za  dar. Znam da ćeš ti bar da razumeš ovaj dar-mar.

Ranije sam bacao koncepte kroz prozor (https://ironijexl.wordpress.com/2012/02/24/ljubavna-prica-o-patetici/),  od pre neki dan dobio sam novu komšinicu koja kaže da moje đubre pada na njenu terasu. Uz izvinjenje, poklonio sam joj ukorićenu kopiju svojih rukopisa s posvetom: ‘Niklo iz đubreta’.

Zato se sad gušim u gužvi propalih pokušaja da ti kažem nešto za šta su mi reči tesne, zaglavljuju se u uskom grlu… Igraću  ulogu propalog pesnika, nije me sram, i to sam ponekad.

Ko si ti da remetiš red dzertera sreće, dobrovoljca ne-sreće? – eno ga ispod televizora.

Ko si ti da me zadužiš za ceo život, a pojaviš se tek sad, sud-bino preostalih dana? –  balansira na rubu zvučnika i na rubu kiča.

Ko si ti da  moj zamišljeni ideal srušiš svojom savršenom jednostavnošću. Da otvaraš oči slepom putniku u tramvaju nezvanih želja – mislim da je uletelo u kuglu lustera.

Ko si ti da te imajući nemam i nemajući imam, više nego svi koji su zajedno u svemu, osim jedno za drugo –  zacvili mi pod stopalom kao zgaženo kuče.

I tako sedim zgužvan od zgužvanih pokušaja i dlanovima sviram škrgutavi bluz od papira

BanetaZnam da ćeš ti bar da razumeš ovaj dar-mar.

Rečeno već znaš napamet, prećutano nasrce.

Ma koliko gužvao, ostaje ‘volim te’ i uvek je drugo- jačije.

I da: ne “želim da se smejem tvojim očima…”

Želim da se smejem S tvojim očima pred san dok nestaje dan