Eh, da ova čežnja ima cenu sluge bi mi bili najimućniji ljudi sveta.
Da ima granice ne bi ih dosegao taman da sve moje inkarnacije stanu u ovo po-stojanje zvano život i da imam stopalo tako veliko da mogu da obujem čizmu od Italije.
Da ima definiciju opisao bi zapuštene delove duše koje podmlađuje misao o tebi i svet bi dobio formulu besmrtnosti.
Da može da se preživi bio bih besmrtan, ovako ću otići samo ja, ona će ostati jer svet bez nje za tobom ne bi imao smisla.
Da ova čežnja ima sreće za(b)orala bi svoje brazde u plodnije lice koje bi rodilo osmesima.
Eh, i da ima cenu skončao bih kao ekscentrični bogataš, bedno, u trošnoj kolibici, na najudobnijoj slamarici nabijenoj ćežnjom za tobom, mila moja.
Ni za šta je ne bih dao iako će mi doći glave, jer šta su sva blaga sveta za ovo sveto osećanje. Beda je samo moj omotač, iznutra je bogatstvo satkano od tebe.
Zato bez stida pred svima skidam unutrašnje rublje i samo za tebe izvodim ovaj striptiz ogoljene duše, mila moja
Ah, „mila moja“, samo me ubedačiš 🙂
Eto malo, tek da ne samujem u ubedačenosti 🙂
Beda je samo moj omotač, iznutra je bogatstvo satkano od tebe.
Zar pred spavanje da me ostaviš bez reči. Kakvo razotkrivanje i kakva oda odanosti….
Već sam ti tamo odgovorio, nedam se da već bez reči spavaš 🙂
Dobra je čežnja, bar dobro osećaš da si živ.
Da, čežnja kao infuzija…
Tačno znam o čemu pričaš…
Znam da znaš…
Znam…i ponovo sam tužna i to pre spavanja…
Biće bolje ujutro…
da nema nekih ljudi, nekih ceznji , nekih ogoljenosti, trebalo bi ih izmisliti, da pisu. Jer bez njih ljubav ne bi imala onu strast i lepotu zbog koje vredi biti nasukan na ovakvim ceznjivim stenama i cekati novi talas.
I tako nastah ja da ne moraš da izmišljaš 🙂
lepo jeste, ali osećanja, zar ima smisla sve to da ostane samo u duši, kad se može množiti, deliti, usrećiti…
Nezamislivo verovatno zvuči.
Ja množim i delim, a da li usrećujem..?
Sklopimo tvoje pisanije i MG komentar i izvučemo neku mekanu dušu sredine hleba, tek pečenog.
Podeljeno čežnjiv.
Tako nekako sam i ja razumeo…
Eh, oprosti mi stihove…. Srce, oprosti mi te stihove….
Sve ti praštim 🙂
Hahahah, odličan kao i uvek! 🙂
A ona?
Šta ona kaže za sve tvoje emocije?
Reći ću ti ako ti kažeš meni šta kaže tvoja 🙂
Uhh ne znam da li sam dovoljno hrabar da napišem javno 😀
Ako pročita, nadrljao sam 😀
Ne možeš da se osloniš na svoju hrabrost, pa bi na moju ludost? 🙂
Ah ta ceznja…Dusa je tvoja od nje satkana i najfinijim vezom mesecevih srebrnih niti izvezena…
Jesen je…a zvezde mirisu na peceno kestenje, na lisce pod nogama….Mirisu na Ceznju..
Ona nas zavodi kada pomislimo da odustanemo i odbacuje kada se priblizimo suvise, onom za cim Ceznemo….Ta ceznja.
I neka sam ponovila milion puta, protivno svim pravilima o „stilu“ pisanja..
Taknuo si svojim recima , ponovo , ono zrno Ceznje koje nosim…
Magija su tvoje misli, rasute u ovoj jesenjoj noci, a jedna vestica uziva u njima beskrajno..)))
Veco, dovodiš me u situaciju da ti javno kažem ono što nisam ni onako, suprotno od javnog 🙂
Pesnice…. reci su tvoje igracke,a ja vidim osmeh decaka koji zadovoljno posmatra efekat magije svojih misli, pretocenih u pricu .. Srecan li si ?))) Reci mi, reci ))))
Jesam, srećan sam, ali mi nešto malo fali 🙂
Ovo samo potvrđuje da nisi XL nego XXXXXXXL 🙂
I pored x tih x mi je tesno 🙂
🙂
…Беда је само мој омотач, изнутра је богатство саткано од тебе…
Постоје људи којима треба забранити да раде било шта друго осим да пишу. Сву љубав, чежњу, срећу и несрећу спакујете у слова, а слова у речи које направе ниску и… Измаме осмех, измаме сузу. Једнако. Често и истовремено…
И знаш, кад дођем овде често осетим љубомору. Признајем. Малу, али је ту.
Љубоморна сам због начина на који све то кажеш – волела бих и ја да умем тако. Ал’ не умем.
Љубоморна сам (ваљда као и свако женско, само ја признајем) што никад нико мој није био тако вешт са речима…
Дивно!
Da, za to se živi, ali mora se naći i nešto OD čega se živi.
A to da l’ je bio vešt čuću kad saznam pojedinosti iz Austrije 🙂 Pa ako se i ispostavi da nije bio vešt – i ja sam neki tvoj, slaba je uteha, ali… 🙂
хехехе Аустрија… 🙂
Их, не да си мој, него си баш МОЈ 🙂